Lako je biti grub: Kakvi su ti mimovi, takav ti je život

Milan Živanović
Milan Živanović

Kao društvena bića koja migriraju, ljudski stvorovi puno polažu u komunikaciju s porodicom i prijateljima. Ako najbliži nisu fizički prisutni, često se doživljava bol koja se, po mišljenju mnogih stručnjaka, teže podnosi od neke fizičke povrede . Budući da komunikacija ojačava veze, postala je važan momenat u evoluciji ljudske rase.

U slučajevima kad su diskusije „u četiri oka“ nemoguće, tu su online kanali koji omogućavaju prevazilaženje ovih prepreka – mejlovi, servisi za video pozive, te različite društvene mreže ublažavaju odsustvo. Komunikacija je zahvaljujući tome danas lakša nego ikada pre, a s novim kanalima stigle su i nove forme uz pomoć kojih se lakše razmenjuju ideje.

Fotografije mačaka i drugih internet stvorenja

Iako su prvobitno osmišljene da bi povezale odvojene, društvene platforme su u nekom trenutku postale prostor za deljenje fotografija životinja, obično mačaka, važnih i manje važnih vesti, te privatnih mišljenja o svemu i svačemu.

Prirodno je da se ljudima dopadaju različite stvari, te da drugačije misle na iste teme. Ipak, nije retko da se glave usijaju prilikom sukoba koje različitost izaziva, što se u analognom životu rešava tako što se napusti prostor u kojem boravi sagovornik čija nas retorika ugrožava.

U online univerzumu možemo da ga „blokiramo“, ili jednostavno prestanemo da pratimo njegove postove, a možemo i da mu odgovorimo mimom.

Reagujući na porast negativnih sadržaja na internetu, pojedini korisnici su počeli da dele sadržaje koji su isključivo optimistični. Tako je fabrika pozitivnih mimova započela rat protiv mračnih trendova na društvenim mrežama.

Šta je mim?

Mimovi su slike, a ponekad i video klipovi, sa propratnim tekstom, a svaki mim je zasnovan na jednom konceptu, koji korisnik može da menja, ali tako da ne remeti osnovnu strukturu.

Cilj im je da prenesu neku poruku, obično ironičnu, koja ima funkciju društvene kritike. Ne poznaju državne granice, a u njihovom rasprostiranju jedini ograničavajući faktor jeste dostupnost interneta, što ukazuje na brzinu razvoja globalne komunikacije.

WholesomeMemes, čiji Instagram profil ima preko 47 hiljada pratilaca, jedan je od prvih promotera ovog internet veselja. Među njihovim postovima su bebe, psi, kobasice sa kajlama, te mnoge druge slatke ili bizarne situacije, a ispod svakog posta je na hiljade komentara u kojima prijatelji taguju jedni druge uz poruke poput: „Podseća me na tebe“.

Kasnije su došli i drugi kreatori koji su svoju kreativnost stavili u službu mimova, a s njima i vojske onih koji ih kopiraju.

Termin „mim“ potiče od grčkog mimema, što znači „ono što se imitira“. Mimovi se, dakle, razmnožavaju prostom imitacijom, a svaki korisnik ima pravo da novoj varijanti doda neki svoj detalj, možda zaštitni znak. Na taj način ne dolazi do zasićenja identičnim slikama, te može da se kaže da je mim našao uspešan sistem osvajanja interneta.

Istorija mimova

Zanimljivo je da da je termin „mim“ nastao još 1976. godine, a skovao ga je biolog Richard Dawkins. Prvi put ga je upotrebio u svojoj knjizi The Selfish Gen.

Iz njegove teorije je proizašlo tumačenje mimova koje važi i danas – u pitanju su materijali koji „kontrolišu“ sopstvenu reprodukciju, prenose informacije, umnožavaju se i, poput virusa, prenose od jedne osobe do druge. Usput naravno evoluiraju, mutiraju, te prolaze prirodnu selekciju. Preživljavaju samo najjači, što u slučaju mimova znači – oni koji nose najsnažniju poruku sa zadovoljavajućom dozom humora.

Po Dawkinsu, mim je mogao da poprimi različite oblike, te da se raširi u obliku ideje, neke nove veštine, modnog trenda, načina ponašanja, fraze. Proces širenja se u početku odvijao verbalno i vizuelno, a s pojavom interneta je sve postalo lakše.

Kada se danas spomene mim, obično se misli na internet mimove.

Neki eksperti ih porede s parazitima i virusima, te ističu da im je, kada jednom dospeju u ljudski um, jedini cilj da se umnožavaju i šire. Drugi pak ističu njihove pozitivne strane, najpre moć da oko jedne ideje okupe veliki broj ljudi, kao nekad oni koji su pored vatre pričali priče i pevali pesme.

Najpopularniji mim 2021. godine

Bilo da ih volite ili ne, mimovi su tu da ostanu. Svake godine se pojave novi favoriti, a od početka 2021. godine najviše pažnje privlače oni u čijem su centru Anakin i Padme iz Star Wars Episode II: Attack of the Clones.

Za mimove je uzeta jedna scena koja je podeljena u četiri slike – Anakin i Padme razgovaraju na livadi i sve ide dobro dok se ne pokaže da ne misle isto o nekim važnim stvarima, na primer totalitarizmu.

Kreatori mimova su scenu prisvojili, a koristi se da prikaže situacije koje krenu dobro, ali se brzo pretvore u nešto razočaravajuće.

Mačka kaže

Srbija prati svetske trendove, pa već odavno imamo i domaće mimove.

Jedan od popularnijih generatora ovih sadržaja je Facebook stranica Mačka kaže preko koje nam se obraća crni mačak Behemot, a pomaže mu vlasnica i kreatorka Milica Arambašić. Porazgovarali smo o tome u kakvom je položaju mim na ovim prostorima, te kakvu ulogu u njegovom širenju imaju mačke.

Na pitanje kako je nastala stranica, Arambašić kaže da se to dogodilo potpuno slučajno – „Sedela sam kod kuće, prolazila kroz društvene mreže i smejala se na pojedine mimove. Onda sam zavirila u folder prepun mačjih fotografija i napisala deset mimova, istog dana napravila stranicu na Fejsbuku, pozvala prijatelje da je lajkuju i objavila taj prvi sadržaj. Ljudi su delili mimove i stranica se prilično brzo raširila po zemljama bivše Jugoslavije, tj. onima u kojima se govori sličnim jezicima – jugoesperantom, kako ga Behemot šaljivo naziva“.

Dalje objašnjava da „je mim umetničko delo, prvenstveno aforističko, i nije primer tradicionalnog viđenja umetnosti „sa velikim u”. Nije štampano na papiru, već je prezentovano kao nešto naizgled krajnje banalno – mačka koja nešto priča. Skup spoljašnjih činilaca, u ovom slučaju: internet, društvene mreže, posetitelji iz različitih sfera interesovanja, različitih starosnih grupa, kulturološkog aspekta, pa i drugih država, stvaraju spoljašnji kontekst koji je bitan za percipiranje i popularnost ove, prvenstveno, Fejsbuk stranice“.

„Behemot je“, nastavlja Arambašić, „ postao pravi mim mačak, fokus je na njemu i „njegovim izjavama“. Nekako mi  je delovalo preko granice ukusnog da snimam neke klipove i da ubacujem svoj glas, iako mi je dosta njih reklo da bih tako mogla da razradim kanale preko kojih bi moglo da se zarađuje. Ipak, kod stranice Mačka kaže fokus je samo na rečima. Primetićeš da se čak nešto specijalno ne bavim ni fotografijama, jer verujem da je u mim kulturi reč najjače sredstvo izražavanja“.

Upitana da li je stranica produžetak glasa koji ima i inače vrlo dobro koristi, Arambašić odgovara sa  „Svakako!“, i dodaje: „Život nas stalno oblikuje, pa samim tim nekada nežno, nekada grublje formira i naše stavove. Daću naizgled banalan primer – u srednjoj školi mi je baš bilo bitno ko šta sluša od muzike, da li gleda filmove koje obožavam, da li čita pisce koje volim i sl. Kako sam odrastala sve više sam uviđala da su takve podele prilično infantilne i shvatila da mi je najbitnije da li je neko poštovalac nekih bazičnih ljudskih prava i sloboda. I danas me začudi kada se „osvešćeni“ ljudi osvrću na nečiji izgled, komentarišu botoks, gojaznost, mršavost, i ostaju na površnom nivou. Meni je diverzitet simpatičan, a Behemot je naizgled prilično oštar i grub u izjavama, ali samo u svrhe ironijskog prikazivanja ljudske stvarnosti. Znaš kako kažu u filmu KosaLako je biti grub (Easy to be hard), teško je ostati mekan“.

Na pitanje da li postoje teme na koje publika reaguje posebno pozitivno, kaže da najpre mora da pohvali ljubitelje i ljubiteljke stranice –„Drago mi je što nisu odustali od stranice jer nisam kačila samo poruke koje se tiču isključivo mačaka, nego sam se osvrtala i na druge kontekste – sociološke, feminističke, antropološke. Publika reaguje na većinu tema prilično pozitivno, ali primećujem da vole kada se izokrene ono poznato (Čestitam, prvo pa mačka. Prvi momčići se u vodu bacaju. Psi laju, mačke prolaze...)“.

Obično se misli da je s psima lakše nego s mačkama, a Arambašić na pitanje o tome da li bi se stranica razlikovala da se zove Pas kaže odgovara da bi „možda bilo zanimljivije da je napravila stranicu s tim nazivom, jer se od mačaka već očekuje neka izvesna doza neposlušnosti. (smeh) Ovako je bilo lakše, pošto živim sa Behemotom i Emicom, da njih centriram u mim sadržaje. Da sam živela s psom u trenutku pravljenja stranice, ne znam da li bi mi takva ideja uopšte pala na pamet“.

Dodaje da su „Crne mačke tokom istorije na lošem glasu, pa su stekle reputaciju onih koji progovaraju iz pozicije drugog, senke, podređenog. Zbog uverenja, koja datiraju iz prošle ere, prilično su omražene. Postoji više folklornih priča, predanja koja predstavljaju crnu mačku kao redovnog pratioca nečastivih sila. Redak izuzetak jeste egipatska kultura i boginja Bastet za koju se vezuje crna mačka kao pozitivan simbol. U sledećim vekovima, a govorimo o viševekovnom rasponu, društveni i religijski konteksti nisu baš išli na ruku, ili da kažem – niz dlaku ovim tamnim četvoronošcima. Verujem da su te istorijske okolnosti dodatno pobudile pažnju kod posetitelja i posetiteljki, zbog čega je Behemot postao popularan crni mačak – Mačka kaže“.


Jasno je da živimo u doba koje je definisano, ili bar omeđeno, mimovima. Zahvaljujući njima često se bolje nosimo sa svetom koji nas okružuje i lakše izražavamo svoja osećanja.

Tako na primer više nije neophodno da nekome napišemo da smo šokirani, dovoljno je da upotrebimo neki od mimova sa zapanjenom morskom zvezdom po imenu Patrik, i sve je jasno.


Kultura i zabavaInternetDruštvo

Milan Živanović

Rođen 1982. u Kruševcu. Studirao srpsku književnost i jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu. Od 2009. do 2017. radio u e-novinama, od marta 2017. radi u XXZ magazinu gde uređuje različite rubrike.